Ljudi se kroz istoriju udružuju iz raznih potreba i pobuda, ali prava je rijetkost da se okupljaju kako bi se nadlagivali, kao što je slučaj sa Udruženjem lažova iz Sitneša kod Srpca koje ovu tradiciju vjerno čuva gotovo osam decenija.
Tridesetak mještana podmotajičkih sela, koji čine ovu zanimljivu družinu, okupilo se i ove godine na godišnjoj skupštini kako bi proglasili najvećeg srbačkog lažova koji će ovu titulu ponosno nositi punih godinu dana.
Priznanje je ovog puta otišlo u ruke Radovana Rakića iz Sitneša koji je ispričao neobičnu priču o tome kako je za vrijeme boravka u Hrvatskoj obogatio riblji fond u Jadranskom moru.
– Za vrijeme vaskršnjeg posta išao sam sa suprugom u posjetu kumovima koji žive u Rijeci i ponio konzervu ribe i posnu paštetu, da nam se nađe tokom puta. Kada smo stigli, kum je pripremio pašku jagnjetinu za ručak, a kako postim, otvorio sam konzervu i tada su dvije skuše iskočile u sudoper. Vidio sam da mrdaju i stavio im malo soli na rep, a one zatim počeše plivati i mrijestiti se, tako da je uskoro bio pun sudoper mlade skuše koju sam na nagovor kuma odnio i pustio u more – kaže Radovan.
Poboljšao riblji fond na Jadranu
Dodaje da je na obali sreo jednog ribara koji je posvuda razglasio ovu priču, a ubrzo su svi brodovi uključili sirene u njegovu čast.
– Bio sam njihov gost na ribarskim večerima i proglašen sam za počasnog građanina Rijeke, a uz to sam dobio i ključ grada jer sam poboljšao riblji fond na ovom dijelu jadranske obale – istakao je Rakić.
Drugo mjesto pripalo je doživotnom predsjedniku udruženja Vidu Babiću iz Sitneša koji je ispričao kako je sreo medvjeda na jednom od izvora vode na Motajici, od koga je lično dobio med, dok je treće mjesto zauzeo Samir Kolarić iz Srpca koji se prisjetio pokojne bake koja je sa iskrivljenim srednjim prstom svako jutro u kokošinjcu podizala kokoške kako bi provjerila da li su snijele jaje, ali se neslavno provela nakon što je naletjela na pijetla.
– Mnogi ne vjeruju ovim našim pričama, a mi im odgovaramo da nema čovjeka koji nekad u životu nešto nije slagao. I to je prihvatljivo, sve dok je dobronamjerno i u šali. Neko bi se naljutio da ga proglase lažovom, a nama to imponuje. Dobar humor pozitivno utiče na zdravlje, pa ne kažu džabe da je smijeh najbolji lijek – rekao je Vid Babić.
Popis lokalnih lažova
Najstariji član udruženja je Radivoje Suvajac koji ima 93 godine i koji se, kako kaže, tokom života naslušao puno “lovačkih priča” i drugih lagarija.
– Sjećam se kao dijete da se, po završetku Drugog svjetskog rata, počela okupljati u selu grupa veseljaka koja je pričala zgode i nezgode za koje smo svi znali da nisu istinite, ali to nije bilo važno jer su nam popravljali raspoloženje. Dali su sebi ime “Andrpovci” a onda su, prije tačno 50 godina, promijenili naziv u Udruženje lažova, donijeli statut i sve lokalne lažove i zvanično popisali u evidenciju – kaže Suvajac.
Dodaje da je kroz udruženje prošlo na stotine lažova, ali ih je, kako kaže, u stvarnosti mnogo više, samo se kriju “kao zmija noge”. Mnogi bi, ističe, bez konkurencije odnijeli pobjedu na njihovom takmičenju.
– Svi su lažovi isti, samo se vremena mijenjaju. Danas je to, sa ovim modernim tehnologijama, postalo pristupačnije, pa čim upališ televizor, čuješ nekog kako slaže. Jedino ne smijem reći ženama da lažu jer mi muškarci ne bismo mogli funkcionisati bez njih – smatra Suvajac.
Komisija
Najvećeg srbačkog lažova birala je tročlana komisija, koja je uz pečenu jagnjetinu i piletinu saslušala sve prijavljene kandidate, a onda proglasila tri “najistinitije laži”. Pored simboličnog pehara, pobjedniku je po tradiciji pripala nagrada u vidu gajbe piva, piše Glas Srpske.
Discussion about this post